Pravih izvora o nastanku antičkih olimpijskih igara nema, ali kruže mnoge legende i predanja o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je igre ustanovio sam Zevs kao proslavu svoje pobede u borbi za vlast nad ocem Hronosom. Druga kaže da je Herakle pobedio u jednoj trci u Olimpiji, pa je odlučio da se na tu uspomenu svake 4 godine održavaju takve trke.
Prvi verodostojan zapis o održavanju Igara u Olimpiji datira iz 776. p.n.e., iako nije sigurno da su to bile i prve igre u antičkoj Grčkoj. Neki istoričari misle da su se slična takmičenja povremeno održavala čak i od 13. veka pre nove ere. Do XV antičkih olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina - trka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je dodana trka na 2 stadija, a prva dugoprugaška trka, na 24 stadija (u metričkom sistemu 4.420 m) održana je 720. p.n.e.
Vremenom se povećavao broj sportova: 748. p.n.e. uveden je pankraton (kombinacija boksa i rvanja), 708. p.n.e. klasično rvanje i petoboj, 688. p.n.e. pesničenje (kao današnji boks), 689. p.n.e. godine trke kočija, itd.
Igre postaju sve važniji momenat u istoriji antičke Grčke, dostižući svoj vrhunac tokom 6. i 5. veka p.n.e.Takođe, grčke države su prekidale međusobna neprijateljstva za vreme trajanja Igara.
Olimpijske igre su imale veliki verski značaj. Održavane su u slavu vrhovnog boga Zevsa kome je podignuta veličanstvena statua u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao do dvadesetak, a same igre su se održavale nekoliko dana. Olimpijski pobednici su uskoro postali osobe koje su uživale veliko poštovanje, te su bili opevani u pesmama i podizali bi im se spomenici, a njihovi uspesi bili su i materijalno nagrađivani (raznorazne beneficije, oslobođenje od poreza, itd). Ustalio se ritam održavanja igara - svake četiri godine, a vreme između prošlih i narednih Igara nazvano je Olimpijadom. Stari Grci su te periode - Olimpijade koristili i kao jednu od metoda brojanja godina.
Igre su polako gubile važnost tokom rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti olimpijskog pobednika, a i car Neron je rado posećivao olimpijska borilišta i čak učestvovao u njima. Neron je učestvovao u trci dvokolica, ali je pao i nije završio trku, ali su ga Grci slavili kao pobednika, a Neron ih je zauzvrat oslobodio poreza. Međutim s jačanjem hrišćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državna religija (391. godine) olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem paganskih božanstava i ostacima paganskih rituala, pa je konačno 393. godine rimski car Teodosije ukinuo olimpijske igre, prekinuvši tako gotovo 12-vekovnu istoriju ovog sportskog događanja.
Igre su polako gubile važnost tokom rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti olimpijskog pobednika, a i car Neron je rado posećivao olimpijska borilišta i čak učestvovao u njima. Neron je učestvovao u trci dvokolica, ali je pao i nije završio trku. Grci su ga ipak slavili kao pobednika, a Neron ih je zauzvrat oslobodio poreza. Međutim, s jačanjem hrišćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državna religija olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem paganskih božanstava i ostacima paganskih rituala, pa je konačno 393. godine rimski car Teodosije ukinuo olimpijske igre, prekinuvši tako gotovo
12-vekovnu istoriju ovog sportskog događanja.
Prvi verodostojan zapis o održavanju Igara u Olimpiji datira iz 776. p.n.e., iako nije sigurno da su to bile i prve igre u antičkoj Grčkoj. Neki istoričari misle da su se slična takmičenja povremeno održavala čak i od 13. veka pre nove ere. Do XV antičkih olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina - trka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je dodana trka na 2 stadija, a prva dugoprugaška trka, na 24 stadija (u metričkom sistemu 4.420 m) održana je 720. p.n.e.
Vremenom se povećavao broj sportova: 748. p.n.e. uveden je pankraton (kombinacija boksa i rvanja), 708. p.n.e. klasično rvanje i petoboj, 688. p.n.e. pesničenje (kao današnji boks), 689. p.n.e. godine trke kočija, itd.
Igre postaju sve važniji momenat u istoriji antičke Grčke, dostižući svoj vrhunac tokom 6. i 5. veka p.n.e.Takođe, grčke države su prekidale međusobna neprijateljstva za vreme trajanja Igara.
Olimpijske igre su imale veliki verski značaj. Održavane su u slavu vrhovnog boga Zevsa kome je podignuta veličanstvena statua u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao do dvadesetak, a same igre su se održavale nekoliko dana. Olimpijski pobednici su uskoro postali osobe koje su uživale veliko poštovanje, te su bili opevani u pesmama i podizali bi im se spomenici, a njihovi uspesi bili su i materijalno nagrađivani (raznorazne beneficije, oslobođenje od poreza, itd). Ustalio se ritam održavanja igara - svake četiri godine, a vreme između prošlih i narednih Igara nazvano je Olimpijadom. Stari Grci su te periode - Olimpijade koristili i kao jednu od metoda brojanja godina.
Igre su polako gubile važnost tokom rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti olimpijskog pobednika, a i car Neron je rado posećivao olimpijska borilišta i čak učestvovao u njima. Neron je učestvovao u trci dvokolica, ali je pao i nije završio trku, ali su ga Grci slavili kao pobednika, a Neron ih je zauzvrat oslobodio poreza. Međutim s jačanjem hrišćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državna religija (391. godine) olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem paganskih božanstava i ostacima paganskih rituala, pa je konačno 393. godine rimski car Teodosije ukinuo olimpijske igre, prekinuvši tako gotovo 12-vekovnu istoriju ovog sportskog događanja.
Igre su polako gubile važnost tokom rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti olimpijskog pobednika, a i car Neron je rado posećivao olimpijska borilišta i čak učestvovao u njima. Neron je učestvovao u trci dvokolica, ali je pao i nije završio trku. Grci su ga ipak slavili kao pobednika, a Neron ih je zauzvrat oslobodio poreza. Međutim, s jačanjem hrišćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državna religija olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem paganskih božanstava i ostacima paganskih rituala, pa je konačno 393. godine rimski car Teodosije ukinuo olimpijske igre, prekinuvši tako gotovo
12-vekovnu istoriju ovog sportskog događanja.