olimpijska znamenja
London 2012
Olimpijski pokret koristi mnoga znamenja i simbole, od kojih mnoga predstavljaju ideje i ideale koje je Pjer de Kuberten imao u svojim vizijama. Svakako najpoznatiji simbol su olimpijski krugovi. Ovih pet međusobno povezanih krugova predstavlja jedinstvo pet naseljenih kontinenata (Afrika, cela Amerika, Australija, Azija i Evropa), a boje tih krugova (sleva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) izabrane su jer svaka država sveta ima na svojoj nacionalnoj zastavi bar jednu od tih boja. Olimpijski krugovi su prvi put predstavljeni na Olimpijskim igrama u Antverpenu, 1920. Olimpijski krugovi se nalaze i na olimpijskoj zastavi koja se podiže, vijori i spušta prilikom otvaranja, trajanja, odnosno zatvaranja olimpijskih igara, a u olimpijski stadion se unosi dok se svira svečana olimpijska himna. Službeni olimpijski moto je latinski izraz: „brže, više, jače“ (Citius, Altius, Fortius). Ideali olimpizma su, verovatno, najbolje opisani u olimpijskoj izjavi:
„Najvažnije na olimpijskim igrama nije pobediti, nego učestvovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobeda nego borba. Velik je čovek onaj ko ne osvaja nešto bez časne borbe.“
Olimpijski plamen pali se u grčkoj Olimpiji sunčevom svetlošću uz pomoć konkavnog ogledala. Zatim tako nastali plamen na olimpijskoj baklji nose hiljade trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati olimpijske igre. Na kraju se plamen donosi do istaknutog mesta na olimpijskom stadionu na kom će goreti za vreme održavanja igara.
Prvi put je plamen na otvaranju nekih OI upaljen na Letnjim olimpijskim igrama 1928., a način štafetnog prenošenja plamena bakljom uvden je u sklopu priprema i otvaranja Letnjih olimpijskih igara 1936. godine. Tradicija obilazaka svih 5 kontinenata je započeta 2004.
„Najvažnije na olimpijskim igrama nije pobediti, nego učestvovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobeda nego borba. Velik je čovek onaj ko ne osvaja nešto bez časne borbe.“
Olimpijski plamen pali se u grčkoj Olimpiji sunčevom svetlošću uz pomoć konkavnog ogledala. Zatim tako nastali plamen na olimpijskoj baklji nose hiljade trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati olimpijske igre. Na kraju se plamen donosi do istaknutog mesta na olimpijskom stadionu na kom će goreti za vreme održavanja igara.
Prvi put je plamen na otvaranju nekih OI upaljen na Letnjim olimpijskim igrama 1928., a način štafetnog prenošenja plamena bakljom uvden je u sklopu priprema i otvaranja Letnjih olimpijskih igara 1936. godine. Tradicija obilazaka svih 5 kontinenata je započeta 2004.
zanimljivosti
1. Gandi je 1932. godine bio novinar izveštač s Olimpijskih igara. Iako nije poznato iz kojih razloga, on je posao sportskog novinara obavljao sa terena u Los Anđelesu za indijske novine tokom OI 1932. godine.
2. Tamnoputi atletičari nisu osvojili nijedan maraton do 1960. godine. Iako nam je danas pored Juseina Bolta i sličnih sportista teško zamisliti Olimpijske igre u kojima jedan tamnoputi atletičar neće osvojiti medalju, takva situacija bila je uobičajena sve do 1960. godine, kada je Abebe Bikila, Etiopljanin, pobedio u maratonu i to bosonog!
3. Nijedan belac nije istrčao 100 metara s rezultatom ispod 10 sekundi. Najbliži tome bio je Poljak Marjan Voronin koji je istrčao 100 metara za tačno 10 sekundi, i to pre 40 godina.
4. Zlatne medalje nisu napravljene od čistog zlata. Iako je nekad bila takva praksa, pa su se zlatne medalje sa Igara ponekad i isplativo prodavale, one već 100 nisu napravljene od čistog zlata. Tokom OI 1912. godine pobednici su poslednji put dobili čisto zlato. Otad se dodeljuju srebrne medalje sa pozlatom.
Inače u početku nije bilo zlatnih medalja. Na OI u Atini 1896. osvajač prvog mesta dobijao je srebrnu medalju i maslinovu grančicu, a drugoplasirani bronzanu medalju. Takođe, tokom Igara 1900. godine u Francuskoj, pobednici su dobijali slike - Francuzi su im dali slikarske radove, jer su verovali da vrede više od medalje.
5. Oduvek je bilo onih sportista koji su više cenili pomoć nelegalnih supstanci tokom takmičenja nego časni poraz. Međutim, tek tokom Olimpijskih igara 1968. godine u Meksiku dogodila se prva suspenzija i to švedskog sportiste Hansa Gunara Liljenvala. Treba istaknuti kako je on u krvi imao - alkohol! Popio je nekoliko piva pre takmičenja što je bilo protiv pravila, pa je suspendovan.
6. Kina je prvu medalju osvojila tek 1984. godine, Iako je teško za poverovati, jer je Kina poslednjih nekoliko Igara bar među prve 3 zemlje po broju medalja , ali ona je svog prvog pobednika dobila tek pre 28 godina. Reč je o Xu Haifengu koji je osvojio zlato u gađanju pištoljem na 50 metara.
7. Jedne Olimpijske igre trajale su čak 187 dana. Reč je o onim OI koje su održane u Londonu 1908. Počele su u aprilu, a završile u oktobru.
8. Olimpijski plamen je prvi put upaljen na Igrama u Amsterdamu 1928.godine. To je učinio službenik lokalne električne centrale – na Maratonskom tornju olimpijskog stadiona. Plamen je goreo sve vreme tokom održavanja takmičenja.
Ovde možete pročitati nešto o najbizarnijim olimpijskim disciplinama.
2. Tamnoputi atletičari nisu osvojili nijedan maraton do 1960. godine. Iako nam je danas pored Juseina Bolta i sličnih sportista teško zamisliti Olimpijske igre u kojima jedan tamnoputi atletičar neće osvojiti medalju, takva situacija bila je uobičajena sve do 1960. godine, kada je Abebe Bikila, Etiopljanin, pobedio u maratonu i to bosonog!
3. Nijedan belac nije istrčao 100 metara s rezultatom ispod 10 sekundi. Najbliži tome bio je Poljak Marjan Voronin koji je istrčao 100 metara za tačno 10 sekundi, i to pre 40 godina.
4. Zlatne medalje nisu napravljene od čistog zlata. Iako je nekad bila takva praksa, pa su se zlatne medalje sa Igara ponekad i isplativo prodavale, one već 100 nisu napravljene od čistog zlata. Tokom OI 1912. godine pobednici su poslednji put dobili čisto zlato. Otad se dodeljuju srebrne medalje sa pozlatom.
Inače u početku nije bilo zlatnih medalja. Na OI u Atini 1896. osvajač prvog mesta dobijao je srebrnu medalju i maslinovu grančicu, a drugoplasirani bronzanu medalju. Takođe, tokom Igara 1900. godine u Francuskoj, pobednici su dobijali slike - Francuzi su im dali slikarske radove, jer su verovali da vrede više od medalje.
5. Oduvek je bilo onih sportista koji su više cenili pomoć nelegalnih supstanci tokom takmičenja nego časni poraz. Međutim, tek tokom Olimpijskih igara 1968. godine u Meksiku dogodila se prva suspenzija i to švedskog sportiste Hansa Gunara Liljenvala. Treba istaknuti kako je on u krvi imao - alkohol! Popio je nekoliko piva pre takmičenja što je bilo protiv pravila, pa je suspendovan.
6. Kina je prvu medalju osvojila tek 1984. godine, Iako je teško za poverovati, jer je Kina poslednjih nekoliko Igara bar među prve 3 zemlje po broju medalja , ali ona je svog prvog pobednika dobila tek pre 28 godina. Reč je o Xu Haifengu koji je osvojio zlato u gađanju pištoljem na 50 metara.
7. Jedne Olimpijske igre trajale su čak 187 dana. Reč je o onim OI koje su održane u Londonu 1908. Počele su u aprilu, a završile u oktobru.
8. Olimpijski plamen je prvi put upaljen na Igrama u Amsterdamu 1928.godine. To je učinio službenik lokalne električne centrale – na Maratonskom tornju olimpijskog stadiona. Plamen je goreo sve vreme tokom održavanja takmičenja.
Ovde možete pročitati nešto o najbizarnijim olimpijskim disciplinama.